Clint Eastwood: PODSMEH SUPER JUNACIMA

Posted: 19. oktobra 2014. in OSSA IRREGULARIA

download

Daleko su ostala vremena kada je Clint Eastwood bio na zlu glasu kao muškarčina, koja u ispadima nasilja i rasizma zasjenjuje i Johna Waynea. Nekoć ‘bad boy’ Hollywooda, koji je karijeru gradio testosteronskim filmovima i oduševljavao žene na jednako sirov način kao Jane Fonda muškarce, Eastwood je danas prije svega umjetnik. Sazrio je kao glumac, ali prije svega i pronašao nadahnuće za osobnu preobrazbu u redatelja pažljivo oblikovana, jedinstvenog izričaja. Sušta suprotnost likovima koje je nekad glumio, šutljivim ‘macho’ tipovima sklonim dijeljenju pravde na vlastitu ruku, Eastwood je kao redatelj pažljiv, promišljen, intelektualan. Kritika ga dugo vremena nije trpjela u novoj ulozi čovjeka iza kamere – predbacivala mu je pozerstvo, pretencioznost. Njegovi početnički radovi pali su stoga kao žrtve masakra cijeloga ‘kritičarskog odreda’ u Hollywoodu. U sada ozloglašenom razgovoru za magazin Playboy 1974., usred najveće popularnosti stečene ulogom detektiva Harryja Callahana u filmovima Prljavi Harry i Magnum Force ulogama muškarčina koje su dale polet novoj generaciji muškaraca kaljenih u Vijetnamskom ratu – Eastwood je stekao vojsku neprijatelja hladnokrvnom izjavom da ga se politika ni najmanje ne tiče: ‘Nisam sklon niti jednoj političkoj stranci. Rekao bih čak da se užasavam pomisli da me se promatra na određen način zbog političke naklonosti ijednoj. U nekim sam stajalištima izrazito liberalan, u drugima naglašeno konzervativan.’ Trideset godina kasnije, nakon mnogobrojnih nagrada, nekadašnji Dirty Harry postao je smiren redatelj i oduševio filmom Grand Torino. U produkciji Stevena Spielberga, Grand Torino iz 2008. hollywoodska je melodrama u svomu najsavršenijem obliku; od sudbinskih preokreta, preko očajničkih poteza, do spasa u posljednjoj sekundi. Eastwood je svoj posao odradio besprijekorno, kao da je iza sebe imao potpisane režije desetaka filmova, a onda nastavio istim putem – tko bi to očekivao od Odmetnika Joseya Wellsa, od Prljavog Harryja, od niza vojnika i policajaca koje je kao glumac utjelovio. Iako je sada Eastwood jedan od cjenjenijih redatelja u Hollywoodu, bila su mu potrebna desetljeća da se odmakne od reputacije zaslužene glumom i zadobije povjerenje publike i odobravanje kritike; da od bezimenog osvetnika postane istančan umjetnik. Nedugo nakon što je detektiv Harry Callahan odložio svoj Magnum.44 i otišao u mirovinu, Eastwood je zakoračio iza kamere i udaljio se od dotadašnjeg imidža osvetnika kojeg je gradio godinama. Play Misty For Me, iz 1971. godine, bio je njegov redateljski prvijenac, u kojem je sam sebi dodijelio ulogu radijskoga voditelja kojeg proganja obožavateljica, u hitchcockovskom ugođaju, otkrivši gledateljima prvi put svoju naklonost prema jazz glazbi. Dvije godine kasnije, filmom Breezy ispričao je uvjerljivu i dirljivu ljubavnu priču zrelog muškarca i mlade žene u vrtlogu hipijevskog pokreta. O svomu je redateljskom radu mnogo puta rekao da slijedi vlastitu, liberalnu viziju svijeta. ‘Ja sam za to da se ljude pusti da žive svoje živote kako to njima odgovara’, kaže Eastwood. ‘Nitko od nas ne voli da mu se govori što da radi, a ja to doslovce ne trpim.’ Eastwood je toliki individualist da u enciklopediji uz taj pojam stoji njegova slika, a takve su mu bile i najznačajnije uloge: osvetnici s pištoljem, bez doma i obitelji, usamljeni umjetnici, otpadnici od društva, anonimni junaci povijesti. Odabirom uloga Clint Eastwood stvorio je mit o sebi samom, o vlastitom karakteru, te ostao jedan od rijetkih igrača u industriji zabave koji nije dopustio da njegov život postane javno dobro. ‘U meni se skriva buntovnik. Ne slušam one koji mi govore kakvi su filmovi trenutno u modi. Prezirem modu. Stigao sam do ovoga gdje jesam slušanjem vlastitog instinkta, a ne mode’, izjavio je u 79. godini.

Click image to open!

‘Većina redatelja kao da uživa u tomu da se njihovi filmovi snimaju uz stres, znoj i suze. Ja nisam jedan od njih – volim kad snimanje protječe mirno, kad se glumci osjećaju ugodno i shvaćaju kamo ih usmjeravam. Volim se na kraju dana vratiti doma i shvatiti da sam obavio dobar posao, da moj film napreduje…’ Clint Eastwood je prije svega učinkovit redatelj, ali za stres ne zna – po tomu je čista suprotnost redatelju kojem ima zahvaliti svoju karijeru, ili barem njezin početak, Sergiu Leoneu. ‘Za Sergia su glumci’, prisjeća se Eastwood, ‘bili, po važnosti, negdje na razini kulisa. Leone je znao provoditi sate s tehničkim osobljem, razmještajući kamere kako je on mislio da treba, popravljajući teren pod našim nogama ili razglabajući nešto s ton-majstorima. Za to vrijeme ja bih se sunčao ili zijevao od dosade.’ Eastwood je u mladosti bio pomalo sirov muškarac, pritajeno prijetećeg izgleda, a s vremenom je postao nešto mekši, premda je i dalje ostao na glasu kao divljak, pa čak i ženomrzac. Kao idole, navodi najveća imena američke kinematografije: Johna Houstona, Howarda Hawksa, Johna Forda… redom Amerikance, redom predvodnike idealističkog stila, tvorce filmova o hrabrim, karizmatičnim, bezvremenskim likovima. ‘Nikada kao danas nije bilo toliko likova koji izvode ludorije i glume superjunake na ovaj ili onaj način. Izgleda da se takvi filmovi dobro prodaju, a meni se uopće ne sviđaju.’ Interes za režiju Eastwood je u sebi otkrio na snimanju serijala Rawhide, gdje je prvi put glumio kauboja. Redatelj koji je Eastwooda oblikovao u njegovu najpoznatiju ulogu bio je veliki Don Siegel, koji je Eastwooda preobrazio u hladnokrvnog detektiva Callahana, gledateljima simpatičnog usprkos mnogim manama. ‘Don je bio ekstremno efikasan, nestrpljiv, mrzio je gubiti vrijeme na snimanju. Bio je genije sinteze.’ Siegel je Eastwoodu, osim glumačke karijere, podario još nešto: dao mu je važne savjete o režiranju, a ovaj mu je zauzvrat u Play Misty For Me dao ulogu mudroga, sveznajućeg barmena. Eastwood je od Siegela naučio jedno važno pravilo: film uvijek dovrši prije nego što si planirao, ne produljuj rokove. Tako je Savršeni svijet dovršen čak dva tjedna prije isteka roka, a Eastwood zaradio pohvalu za efikasnost i štedljivost, dva pojma koja se u Hollywoodu rijetko sreću i mnogo znače; jedan od nekoliko autora koji su se okušali pišući biografiju ovoga glumca to je protumačio kao Eastwoodovu sklonost da višak proračuna stavi sebi u džep! ‘Ne znamo što nas čeka nakon smrti, ali znamo da nama na ovome svijetu smrt znači kraj svega… Neki vjeruju u zagrobni život, neki ne. I jedni i drugi o tomu mogu samo nagađati. U istinu ćemo se uvjeriti tek nakon smrti!’ Scenarij za svoj najnoviji pothvat Eastwood je dobio od producenta filma, svog prijatelja Roberta Lorenza, koji ga je pak dobio od Stevena Spielberga. Autor scenarija za Hereafter je Peter Morgan, koji je napisao i scenarije za filmove Posljednji škotski kralj i Frost/Nixon. Film predstavlja događaje koji bi se mogli pripisati sudbini ili slučajnosti, ovisno o tom u što vjerujete. George je medij kojem je njegov dar postao težak teret, Marcus je londonski dečko čiji je brat blizanac netragom nestao, Marie je tragično iskustvo zaintrigiralo za zagrobni život… Nakon vesterna, drame, pa čak i komedije sa šarmantnim Svemirskim kaubojima, Eastwood se okušao u melodrami s fantastičnim prizvukom. U početku njegovog redateljskog puta, bilo je kritičara koji su mu predbacivali da se više bavi procesom stvaranja na tehnički način, nego likovima. Scenarij je u filmu Hereafter uistinu važniji od svega – ‘new age’ pristup smrti i razmišljanja o onome što slijedi… ili ne slijedi nakon nje. Uvodna scena filma, u kojoj lik kojeg tumači Francuskinja Cecile de France biva doslovce odnesen(a) tsunamijem, prikovala je gledatelje za sjedala. Drugi emotivan trenutak u filmu sasvim je drugačiji: šarmantna izmjena seksualnim aluzijama nabijenih rečenica između Matta Damona i Bryce Dallas Howard, dok bi se ostatak filma više uklopio u epizodu Dosjea X nego u melodramski Hollywood. Sudbina se nepredvidljivo upliće u sve, dijalozi su namjerno minimalni, jazz-skladbe koje potpisuje Eastwood osobno(!) – podcrtavaju važnije trenutke, pa čak i nadglasavaju dijalog s vremena na vrijeme. Eastwood je zapanjio nekolicinom scena u kojima se nesmiljeno obrušava na obećanje vječnoga života kojim mame religije, na zatucanost fanatika svih vjeroispovijesti, te se koncentrira na središnji lik, čovjeka koji ima nemio dar komunikacije s preminulima, a kojeg tumači Matt Damon, zvijezda Eastwoodovog Invictusa. Je li uvjeren u uspjeh novoga filma? ‘Ako želite jamstvo, kupite roštilj’, kaže Eastwood. Zločesto… Osim u filmu Bird, Eastwood je u svojim redateljskim djelima upravo nezamjetan.

images

Hladnokrvan poput uloga koje je ranije tumačio, reklo bi se ‘kamen’, ali nikad suhoparan, jednako je privlačan kao redatelj kao što je ranije bio kao glumac. Producentsku kuću Malpaso utemeljio je još 1967., dok je bio u braku sa Sondrom Locke, od koje se razveo krvavo i javno. Film koji je privukao pažnju na Eastwooda kao redatelja po svoj je prilici bio Mostovi okruga Madison, koji mu je u ruke dopao nakon što se iz projekta povukao Sydney Pollack, koji je nakon golemog uspjeha filma Moja Afrika odjednom postao skloniji spektaklima nego prije toga, a čija vizija je bila preglamurozna, preskupa – kuća Warner pozvala je Eastwooda kao redatelja poznatog po konciznosti, štedljivosti, ozbiljnosti. U svijetu se Eastwood dokazao dvama filmovima – Unforgiven i Djevojka od milijun dolara – koji su dobili nagradu Oscar za najbolji film i najbolju režiju. Kauboj lutalica, šutljivi policajac, zaštitno lice ratoborne Reaganove politike, Eastwood je odjednom postao humanist, redatelj koji se obraća duši. Sam kaže kako je svjestan da mu ni ta karijera neće trajati vječno: ‘Ne mogu vam sada reći kada ću povući granicu, ali znam da ću u sebi osjetiti kada trebam stati, koji će mi film biti posljednji.’ Iako je Eastwood po svoj prilici gotov s glumom – pa čak i simbolično, jer je njegov lik u Grand Torinu, Kowalski, završio pod zemljom – o režiji ima još puno toga reći. Hereafter još nije ni distribuiran, a Eastwood se već bavi projektom o J. Edgaru, biografskim filmom o ambicioznom i otrovnom utemeljitelju agencije FBI, svjetskom muljatoru i špijunu koji se volio oblačiti u žensku odjeću. Naslovnu ulogu tumači Leonardo DiCaprio, a film bi trebao biti gotov do 2012. Eastwood će te godine navršiti 82. Nepušač, ukusa u alkoholu ograničenog na pivo za vruća ljetnog dana, godinama oprezan u prehrani, zasad ne pokazuje znakove umora. Za smrt kaže da ga uopće ne muči – osim na platnu: ‘Danas mi smrt predstavlja mnogo manju prijetnju nego u mladosti, nemam više toliko toga izgubiti. Iza mene je mnogo godina, mnogo uspomena. Kada snimim svoj posljednji film, želim reći sam sebi da sam se baš dobro zabavio!’ Potajno se nadamo da će redateljski podvizi Clinta Eastwooda ponukati kinooperatere da vrate u dvorane filmove s njegovim najvećim glumačkim uspjesima, da umjesto u njegovoj novostečenoj popularnosti redatelja s nominacijom u svakoj sezoni nagrada još jednom uživamo u mučaljivim osvetnicima koji su pravdu dijelili revolverom i šakama.
                                                                                                                   via www.yachtscroatia.com
Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s