Marijan Krivak: ČOVEK NIJE TICA (Alejandro González Iñárritu, BIRDMAN, 2014.)

Posted: 20. februara 2015. in MARIJAN KRIVAK
Oznake:,

tn_gnp_et_1025_film

»Čovek nije tica«…
Ili, možda, ipak?
Naslov prvog igranog filma legendarnog autora jugoslavenskog »crnog talasa«, Dušana Makavejeva (1965.) bio je neodoljivo iskušenje za početak ovog napisa.
No, kako već dalje napomenuh, ponekad se čini da je ipak moguće da i ljudsko stvorenje ostvari svoju davnašnju želju, te da se vine ponad zemlje i da na svoj svijet gleda iz »ptičje perspektive«.
Kako je to uopće moguće?
Naravno, filmska magija biti će nam od presudne pomoći.

Birdman (2014.) je film koji u svojem postavu ima premise što ga predodređuju za rasprave o samoj prirodi medija, odnosno umjetnosti filma.
Da li postoji nešto poput filmske umjetnosti i to u okviru američkog kina? Ili se kod movies radi tek o jednom među mnogim inim sredstvima »društva spektakla«? Je li film tek medij postmoderne, konzumerističke kulture? Alejandro González Iñárritu svakako nije beznačajan autor u kontekstu suvremene američke i svjetske kinematografije. Nakon kino-debija u svojoj domovini, ovaj se Meksikanac suočio s predominantnim kino-aparatusom, odnosno »dispozitivom« (M.Foucault) – onime američkim. Iako nije bio dijelom »mainstreama«, nakon uspjeha filma 21 gram (2003.,. sa Sean Pennom, Beniciom del Torom i Naomi Watts), Iñárrituu su namah širom bila otvorena vrata »velikih produkcija«. Multikulturalna freska intimnih krahova, Babel (2006.) i, ponovno hispanska, metafizička studija o smrti Biutiful (2010.), dokazali su da ovaj redatelj ima što reći kino-publici na globalnoj razini.
Dakle, od Iñárritua se, naravno, opet očekivalo nešto veliko… »monumentalno«.
Monumentalno?
Možda ovo i nije prava riječ za najnoviji film meksičkog majstora, u SAD.
Ipak, cijeli postav Birdmana, rekoh već, vrlo je ambiciozno zamišljen.

c78a65f0258e4e758e04104ffed65bbd

Riggan Thomson (Michael Keaton) 60je i nešto-godišnjak koji je do prije dva desetljeća utjelovljavao jednog od super-heroja američkih comic-books na filmu. ao Birdman stekao je medijsku slavu i bio dijelom celebrity-univerzuma. No, »čovjeka-pticu«, daleko nakon »mitarenja«, nalazimo očerupanog… u teatru. (U američkom žargonu, nota bene, nema razlike između kazališne dvorane i kino-sale, oboje su Theater!)
Kazalište ostaje posljednjim utočištem osmišljavanja navlastita postojanja. U Rigganovu slučaju, namjera mu da uprizori Raymonda Carvera, njegov je »posljednji vlak« kako bi dokazao da ga još uvijek ima, »da postoji«. Sam je Carverov predložak indikativna naslova: »O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi«. Riggin će tijekom cijeloga filma nastojati uhvatiti tu tanku nit – ljubavi. Prije svega, ljubav će željeti dati svojoj kćeri Sam (Emma Stone)
U svojim, već spomenutim godinama, čini mu se da je propustio biti dobar muž… dobar otac… na koncu, dobar čovjek. (Bio je tek » dobra ptica«??)

Riggan je i čovjek bez skrupula, preljubnik i samoživi narcis. Već u početnim sekvencama filma rješava se glumca za svoju predstavu, a koji prema njemu nije zaslužio biti u njoj. Inscenacija nesretnog slučaje biva i prvim pokušajem ubojstva u filmu. I prema supruzi, saznajemo, bio je nasilan i bezosjećajan.
No, tada u priču ulazi Mike Skinner (Edward Norton), enfant terrible new-yorškog teatarskog miljea. Svojom beskrupuloznošću namah zavede Riggana.
Mike je yuppie s rijetkim artističkim umijećem. Njegov je habitus u potpunosti povezan s kazališnim svijetom, tek je na sceni on zbiljski, a u tzv. »stvarnome životu« tek… glumi. Ipak, Mike će se u postavu filma pokazati katalizatorom Rigginova procesa sebespoznaje. Zavesti će Sam, koja će se na taj način i ponovno približiti ocu. (Ili se barem takvom čini, ne baš dovršena linija priče.)
Riggin – što cijelu filmsku storiju čini još fanazmatskijom – ima i svoj alter-ego, naime, sebe oličenog u Birdmanu. Taj ga lik stalno vraća u prošlost kada je bio super-heroj i super-celebrity »holivudske industrije snova«.
Ali, Riggin želi Broadway… Njegova je nesigurna i usplahirena fantazma vezana uz – umjetnost.
Što može poželjeti glumac za svoju karijeru negoli, primjerice, odigrati Hamleta »na daskama koje život znače«? (Ili, Edipa u Sofoklovoj proto-psihoanalitičkoj dramskoj seansi? Na koncu, pak samog neprikazivog Godota, u postmodernom pastišu koji prikazuje neprikazivo, a što je Lyotardova definicija uzvišenog, u Beckettovu klasiku.
Protagonist filma želi, pak, biti Nick, frantički samoubojica iz Carverove priče.
Da, da… Riggin želi postati glumac (a ne tek celebrity »šarena ptičjeg perja«, kakvim ga nesmiljeno objeđuje kazališna kritičarka Tabitha /Lindsay Duncan/).

Birdman-Alejandro_Gonzalez_Inarritu-Michael_Keaton-Emma_Stone-Zach_Galafianakis-Amy_Ryan-Edward_Norton-Andrea_Riseborough-Naomi_Watts_MILIMA20140612_0227_30

No, što je zapravo Broadway u ideji Iñárrituova filma?
Radi li se doista ovdje o kazalištu kao paradigmatskoj umjetnosti koja još od antike pročišćuje strasti? Da li je teatar još uvijek slika onoga što opisuje Aristotel u svojoj Poetici? Je li to artizam »sebe-stavljanja-istine-bitka u djelo« (kako će o umjetnosti zboriti M. Heidegger)?
Sve prije negoli…
Već u početnom dijelu filma, na prvoj pret-premijeri, Mike se obraća publici govoreći im kako oni i nisu dostojni kazališnog doživljaja. Nešto kao: »sve gledate kroz ekran svog mobitela.. mislite samo na kavu i koktel nakon showa«.
Ima li preciznije dijagnoze »društva spektakla« i »kulture kao ideologije Kapitala«?
Riggin, indikativno, svoju popularnost obnavlja kada se na Twitter i You-Tubeu pojavljuje u gaćama, a nakon što za njega (i simbolički?) ostaju zatvorena kazališna vrata. 1 300 000 gledanja! Wow! Birdman je opet super-zvijezda!

Iñárrituov film doista nam daje satiričku, no ipak sasvim zabavnu sliku kulture u postmoderno doba. Njegov je prikaz medijskog svijeta tek ponekad sardoničan, no ustvari radi se o simpatetičkom prikazu ljudi »u raljama showbizza«.
Riggin pomalo podsjeća na jednog arhetipskog junaka, naime na Joea Gideona (Roy Scheider) iz Fosseova All that Jazz (1979.). Prostituiranost svakog umjetničkog, pa onda i ljudskog, odviše ljudskog pregnuća čini pothvat obaju junaka beznadežno otpisanim, već u samom začetku. I jedan i drugi, Gideon i Riggin, prije svega, ljudi su sa svim svojim manama koje ih vraćaju zbiljskosti okoliša u kojem obitavaju.
Gdje je tu granica između zamišljenog i stvarnog?
Iskreno, nebitna je…

Iñárritu nam na početku filma prikazuje Rigina kako lebdi/levitira u smrdljivoj sobi za glumce na Broadwayu. Vrlo brzo, uprizoruje i njegove parapsihološke moći pomicanja predmeta. (Isti motiv nalazimo u Stalkeru Tarkovskog, 1979. i Kusturičinu Domu za vešanje, 1988.). Kasnije, magijom filma, Riggin i leti…
Sve nas ovo upućuje na konačno poantiranje filma i posljednju sekvencu koju ovdje ne bih htio otkriti.
Glumačka postava filma odradila je sjajan posao. Keatonu je ovo doista neprocjenjiv impetus za obnovu pomalo zastale karijere; Norton cementira svoj image »negativca iz susjedstva«, kojeg mrzite ali bez kojeg ne možete; odličnu je ulogu ostvario i Zach Galifianakis, kao beskrajno srpljivi, ali i showbizzu odani asistent Jake. Sjajan je i rad kamere u skučenim interijerima kazališta što ga potpisuje Emmanuel Lubezki, a posebice bubnjarski jazz Antonia Sancheza.

Jednostavno, iako je nespretnim pokušajem samoubojstva na samoj premijeri Riggin htio biti glumcem »krvi i mesa«, bila je to tek – kako nam podnaslov govori – neočekivana vrlina gluposti. Riggin je bio, jest i ostati će… BIRDMAN. (Kao što će i Michael Keaton, unatoč mnogim dramskim briljiranjima, ostati Batman!)
Birdman nam poručuje da se i okviru američkog filma još mogu naći filmovi koji s ironijom, ali i empatijom govore o showbizzu.
A Iñárritu nam se – i u manje monumentalnom i metafizičkom izdanju – otkriva kao jedan od najinventivnijih scenarista i redatelja današnjice.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s